Gledanje vina
Vino prvo procjenjujemo pogledom. Najbolje je da čaša vina u vašoj ruci pronađe bijelu pozadinu (stoljnjak ili zid) kako bi što bolje ocijenili boju i bistrinu vina. Boja, bez obzira na vino kojem pripada, nikako ne bi trebala biti mutna, tmasta i nejasna. "Zdrava" boja je jasna i uvijek sukladna tipu i starosti vina. Spektar boja mladih bijelih stolnih vina proteže se od zagasite, pepeljaste i svijetle boje slame, ponekad prošarane zelenim pigmentom, do boje bogatog, punog jantara.
Boja vina ovisi o vrsti grožđa, zrelosti grozdova u vrijeme berbe, načinu na koji se vino fermetiralo, načinu na koji je starilo (bijelo vino koje fermentira i/ili stari u bačvama bit ce tamnije od onog koje kroz taj proces prolazi u spremištima od nerđajućeg čelika).
Isto tako na boju utječe i izloženost vina kisiku u vrijeme sazrijevanja i buteljiranja. Kako stare, bijela vina su sve tamnija, dobivaju sve dublju zlatnu boju, a s vremenom mogu čak dobiti i smeđu nijansu. Međutim treba razlikovati mlado bijelo vino koje ima tragove smeđe boje i koje zbog toga gubi na kvaliteti.
Kod crnih vina situacija je obrnuta; uz starenje boja im postaje svjetlija. Mlada crna vina propuštaju svjetlo ali nisu prozirna a njihova boja rasteže se u spektru od boje trešnje do tamne boje rubina, ponekad s purpurnom tinkturom. Starija crna vina imat će ciglastu nijansu po rubovima, dok je kod mladih crvenih vina takav rub znak prerane oksidacije.
Miris vina
Kad su u pitanju probanje i ocjena vinskog karaktera najvažnije je čulo mirisa.
Lagani pokret ruke kojim “zaokružite” sadržaj čaše pojačaće miris vina. Približite čašu nosu, “unesite” se u nju, i uhvatite esenciju koja izlazi iz čaše, sve ostalo preuzeće na sebe završeci živaca koji ce taj podražaj prenijeti do mozga. Taj podražaj će pobuditi sjećanje na neki već memorirani miris i usporediti ga s istim. Vino sadržava više od 200 različitih hemijskih komponenti od kojih su mnoge identične s onima voća, povrća, začina, bilja ili drugih supstanci. Upravo zbog postojanja hemijske korelacije ovog kompleksnog procesa, vinski znalci koriste bogat jezik metafora koji se koristi u opisu vinskih senzorskih karakteristika. Miris vina u prvom redu razlikuje se s obzirom na vrstu grožđa koja je glavna okosnica arome vina, potom se može uočiti karakterističan miris uzrokovan fermentacijom u hrastovim bačvama ili starenjem u boci, a pomiješan s voćnom podlogom čini vinski bouquet. Postoje i mirisi koji upozoravaju na nekvalitetu ili čak na to da je vino "kvarljivo." To je kiselkast miris uzrokovan octenom (sirćetnom) kiselinom, acetonska aroma dolazi od etilena; miris gume, pokvarenog jajeta ili češnjaka uzrokovan je biohemijskim reakcijama koje proizvode sulfidi. Loša začepljenost vina također može izazvati tešku ili vlažnu aromu. Dok aromu pokvarenog mlijeka proizvode bakterije lactobacillus. Drugim riječima, vjerujte svom nosu, miris će vam na vrijeme reći sve.
Ukus vina
Ukusom se nadopunjuje doživljaj mirisa i potvrduje se visoka osobnost vina. Ljudi mogu percipirati samo četiri ukusa, slatko, kiselo, gorko i slano.
Ove senzacije locirane su na različitim dijelovima jezika i njegovim papilama. Slatko se osjeća na vrhu jezika, kiselo i gorko osjeća se na bočnim stranama i korijenu jezika, a osjećaj slanog detektira se na središnjem dijelu jezika. Kod mladog, suhog bijelog vina možete naprimjer osjetiti kiselost. Mlada crna vina ostavljaju pomalo gorkastu aromu, poput one koju ostavlja zeleni caj ili bademi, zbog tanina iz kožice grožđa.
Vina se takoder razlikuju u svojoj "punoći" "tjelesnosti" (svojoj "težini").
Vina s manje alkohola manje su punoće, dok su ona s višim postotkom alkohola srednje ili visoke teksture. Vino bez tih karakteristika vrlo je siromašne arome i djeluje "isprano", za razliku od vina bogate arome za koja se kaže da su ljepljiva i žitka.
Neka vina ukazuju na okruglu, podatnu teksturu dok neka a posebno crna mogu imati grub i robustan okus. Vina s visokim postotkom alkohola imaju vruć i oštar okus.
Ključ kvalitetnog vina je balans svih njegovih elemenata. Primjerice, vinu se mogu uskratiti bodovi ukoliko recimo neka kategorija vina ima niski nivo kiselosti i kod testiranja ostavlja "plošan" okus. Okus vinu može pokvariti i previsoki udjel tanina kad vino postaje gorko. Oni kojima je probanje vina posao (somelieri) nikad ne progutaju gutljaj koji degustiraju, a izmedu dvaju razlicitih vina ispiru usta vodom. Ako volite piti vino, možda ipak i nije loše zadržati status amatera.
